U petak 17. studenog u našoj smo školi prigodnim programom obilježili Dan sjećanja na Vukovar. Iako je prošlo dvadeset i šest godina od vukovarske žrtve, svake se godine iznova pitamo zašto i svake godine opet zabole stare rane.

U svečanosti prisjećanja uz učenike 4. – 8. razreda sudjelovali su i branitelji Domovinskog rata, gospodin Stjepo Dujmović i gospodin Darko Vukušić, jedan rodom iz Dubrovnika, drugi iz Vukovara. Oni su podijelili svoja ratna iskustva s okupljenim učenicima i nastavnicima te zapalili svijeću u znak zahvalnosti svim poginulim i stradalim.

Recitacijom “Branit ću kuću moga oca” Borisa Marune, recitalom “Moj grad u zagrljaju Hrvatske”, izborom iz knjige “Priče iz Vukovara” Siniše Glavaševića  te pjesmama “U ime generacije” i “Svi smo mi dio sna” u izvedbi školskog zbora prisjetili smo se stradanja Vukovara, ali i Dubrovnika. Jer se Vukovar i Dubrovnik znaju i vole. “Ako Hrvatska na zemljovidu nalikuje šestaru, onda su Vukovar i Dubrovnik dva vrha tog šestara”, zapisano je u “Povelji o prijateljstvu gradova Dubrovnika i Vukovara” još 1993.

Prigodni program završen je riječima ljubavi jer je ljubav jedini lijek!

“Ako je u vama ima, ne štedite je. Podijelite, dajte djelić svoje ljubavi prvome do sebe i bit će manje neprijatelja.” (S. Glavašević)

Fotogalerija