Autobus je krenuo. Odmah pjesma, smijeh, osjećaj sreće: prvo putovanje s razrednim prijateljima i učiteljicama. U vožnji ponavljamo naučeno: Pelješac, bijeli se novi most koji spaja teritorij RH, zelena dolina Neretve, vjetroelektrane. Na odmorištu jedemo i stalno se čuju pitanja:"Što ćemo prvo razgledati? Kakve su hotelske sobe?" Stižemo na hipodrom u Sinju i obilazimo konjušnice. Slušamo o konjima koji sudjeluju na Sinjskoj alki. Najstariji konj ima 23 godine i zove se Moro. Mnogima je najljepši bijeli konj koji jaše vojvoda i koji svojom veličinom podsjeća na diva, a to mu je i ime.

Nakon hipodroma stižemo u hotel. Sviđaju nam se sobe, provjeravamo sobe prijatelja. Nakon pranja ruku silazimo na ručak. Prazni tanjuri su znak da je ručak bio ukusan. Vraćamo se u sobe i vrijeme do odlaska u muzej provodimo u društvenim igrama i druženju.

Muzej Sinjske alke nas je osvojio odmah pri ulasku. Muzejski vodiči spremno odgovaraju na sva pitanja i otkrivaju nam povijest Sinjske alke. U muzeju je dosta interaktivnih elemenata pa čak možemo odigrati i  digitalnu igru te provjeriti koliko smo precizni u gađanju strijelama. Sastavni dio obilaska muzeja je i projekcija filma posvećenoga povijesti Sinjske alke. Naravno, u muzejskoj suvenirnici smo odabrali poneku sitnicu te zahvalili vodičima. Naša stalna pratnja Antonija i Dado nas vode u obilazak Sinja i posjet crkvi kao i u šetnju alkarskom stazom.

Dolazak u hotel, pripreme za večeru i zabavu. Malo gledamo utakmucu: Hajduk - Rijeka. Puno je navijača Hajduka među nama. Ma nema te utakmice koja može zamijeniti razredne prijatelje i druženje. Ples, ples, ples.... svi kao jedan, nezaboravna zabava.

Spremanje za spavanje, tihi razgovori u sobi, prepričavanje doživljaja i san s osmijehom na licu.

Novi dan, doručak, provjeravamo jesmo li sve spakirali i polazimo za Split. Obilazimo Muzej sporta i učimo o sportašima koji su ispisali povijest hrvatskog sporta. Veličanstven je osjećaj doći na Poljud, dan nakon što je Hajduk osvojio Kup Hrvatske. Čak je i vodič koji nas je proveo klupskim prostorijama izgubio glas navijajući prethodnu večer. Najuzbudljivi trenutci su obilazak sobe u kojoj se vode razgovori s novinarima. Sjesti u stolicu gdje inače sjede najveći igrači Hajduka, trener i svi ostali, osim u srcu, ostaju zabilježeni i na fotografijama. Jednak je osjećaj spustiti se na teren i sjesti na klupu ekipe Hajduka. Ručak je bio obilan i u pravo vrijeme za kraći odmor.

Obilazak Splita je poučnim i zanimljivim učinila vodička Antonija. Svatko je zaželio želju dotaknuvši palac kipa Grgura Ninskog. Očarao nas je izgled Peristila, kamene ulice. Sve smo to odmah povezali s izgledom primorskih gradova, pa tako i Starog grada u Dubrovniku. Podrumi Dioklecijanove palače i izlazak na Splitsku rivu. Koračamo veselo.

Svi su sportski rekviziti spremni i igra na livadi na Zvončacu je vrhunac dana. Nije izostala ni kupnja sladoleda koji je svakome prijao.

Ukrcali smo se u autobuse, pjesma se nastavila. Bilo je prekrasno, iako su bila samo dva dana. Proživjeli smo i naučili puno toga. Nosimo bezbroj divnih uspomena.

Kažu da će se onaj tko dotakne palac Grgura Ninskog sigurno vratiti u Split. Mi se uvijek možemo vratiti u mislima, u pričama, u fotografijama, video zapisima.

U  g a l e r i j i  je djelić naše priče, nezaboravnog druženja, Škole u prirodi.