U mjesec studenom studen nekako iznova jače stegne oko srca, rane peku jače, sjećanja su življa. Iznova tražimo riječi za Vukovar, a to se katkad čini nemogućim, jer ima li riječi kojima je moguće izraziti svu tugu, patnju, bol, ponos, ljubav, zahvalnost sadržane u njegovu imenu?

Mladen Kušec, književnik i novinar, kojemu je Siniša Glavašević davne 1991. poslao svoje „Priče iz Vukovara“, našavši se pred sličnim pitanjem zaključuje: „ (…) sve je već odavno sjećanje, spomenik, a spomenik ne treba dirati, dograđivati. Treba ga samo čuvati i obnavljati (…).“

Paljenjem svijeće, pjesmom školskog zbora, domoljubnim stihovima hrvatskih književnika, ali i vlastitim osvrtima i razmišljanjima o potresnim ratnim događajima u Vukovaru i domovini, učenici su iskazali svoju ljubav i poštovanje prema Gradu Heroju svjesni kako se trebamo okrenuti budućnosti, opraštati, ali ne i zaboraviti.

Fotogalerija!