Film Čudo obiteljska je drama redatelja Stephena Chboskyja koja nas poučava životu kroz prikaz obitelji djeteta s genetskim poremećajem. Na početku upoznajemo dječaka Augusta (Jacob Tremblay) koji je rođen s rijetkim poremećajem i problemima u razvoju zbog kojih njegovo lice i nakon više od dvadeset operacija izgleda drugačije i često izaziva poglede. Vidi se jasno da je obitelji teško, ali usprkos svim teškoćama, oni pronazale sreću i svoj mir. Radnja filma počinje Auggijevim polaskom u školu koji je za njega i njegovu obitelj vrlo stresan budući da ga je dotad majka školovala kod kuće. U filmu su prikazanana drugačija iskustva likova; Aggi, Via, Jack Will i Miranda s gledateljem dijele svoja iskustva pri čemu vidimo da je svakome teško, ali trebamo znati da se cijeli svijet ne okreće oko nas i da uvijek ima ljudi koji su u puno goroj situaciji. Tijekom radnje pojavljuju se mnogi zanimljivi likovi koje možemo pronaći u svakodnevnom životu. Jullian je vulgarna i zavidna osoba koja pronalazi sreću u tuzi drugih. Njegovi roditelji napravili su ga razmaženim i naučili da se svijet uvijek vrti oko njega, ali kad ga je ravnatelj stavio pred zid zbog bullyinga koji je vršio nad Aggijem, bilo mu je žao, ali tada je već bilo kasno. Jullian nije pošao u školu na jesen i izgubio je sve svoje prijatelje. Miranda je osoba koja želi biti „popularna”, zbog rastanka roditelja pronalazi utjehu u novom iskustvu, zaboravljajući na svoje prave i iskrene prijatelje. Uvidjevši pogrešku, vraća se na pravi put i spoznaje prave vrijednosti. Via je tinejdžerica koja prikazuje „odraslu i jako ženu” , ona ima znanja i razumijevanja koje nema mnogo odraslih ljudi i shvaća situaciju u kojoj živi. Nedostatak roditeljske ljubavi i pažnje uzrok je njezine povučenosti, ali na kraju ona pronalazi svoju ljubav i otkriva svoj tajni talent koji je poveže s roditeljima, i konačno postaje „Sunce” svoga svemira. Čudo nas podučava važnoj životnoj lekciji – koliko god da je teško, ne smijemo gubiti nadu. Da Aggi nije krenuo u školu ne bi stekao nove prijatelje, bio proglašen najboljim i najpozitivnijim učenikom godine i najvažnije – možda nikad ne bi skinuo svoju astronautsku kacigu koju je nosio na glavi kako bi se zaštitio od pogleda. Film ima jako zanimljiv citat: „Neka zure”, što nam govori da će ljudi uvijek različito gledati i govoriti, ali bez obzira na bilo što, moramo imati na umu da je važno tko govori, a ne što govori i da je uz iskrenu ljubav i pravo prijateljstvo sve moguće.
Demijan Vicelić, 8.a
Mentorica. Anamarija Didović Batinić
