U sklopu projekta Ruksak pun kulture, koji provodi Ministarstvo znanosti i obrazovanja, učenici 4.c su imali čast ugostiti gospođe Ivanu i Lauru koje su nas svojim zanimljivim i toplim nastupom odvele na nezaboravno putovanje u prošlost. Na trenutak smo zakoračili u neka davna školska vremena, kada su učionice izgledale skromno, ali ispunjeno znatiželjom i veseljem.
Učenici su imali priliku vidjeti i dodirnuti predmete koji su obilježili školovanje naših baka i djedova. Posebno ih je razveselilo starinsko školsko zvono, koje je nekada označavalo početak i kraj sata te male ploče na kojima su se krede i spužve neumorno koristile. Veliko zanimanje izazvale su i školske odore – uredne i jednostavne, a opet svečane. Djecu su podsjetile kako je izgledalo školovanje u nekim drugim vremenima.
No prava čarolija uslijedila je u praktičnom dijelu radionice. Poput malenog Hlapića, junaka književnosti koji je poznat po svojim vrijednim rukama i dobroti, i naši su učenici dobili zadatak izraditi svoju prvu čizmicu. Na stolovima su se našli komadići tkanine, igle i konci, a u učionici se osjetio poseban mir i koncentracija. Iako se mnogima rad s iglom činio izazovnim, uz pomoć naših gošći ubrzo su svladali osnovne pokrete te s ponosom oblikovali male čizmice. Svaka je bila posebna, različita i unikatna, baš poput svakog učenika.
Ovaj doživljaj nije bio samo kreativna radionica, već i lekcija o strpljenju, odgovornosti i važnosti ručnog rada. Djeca su shvatila koliko pažnje, marljivosti i ljubavi treba uložiti u izradu čak i najmanjih predmeta. Naučili su da svaki šav, iako malen, ima svoje značenje i doprinosi cjelini – baš kao što i svaki učenik doprinosi zajedništvu razreda.
Na kraju susreta, ponos i osmijeh na licima učenika bili su najbolji dokaz koliko im je ovaj susret značio. Radost stvaranja i zadovoljstvo uloženim trudom osjećali su svi. Učionica je danas postala mjesto susreta prošlosti i sadašnjosti, mjesto u kojem se učilo, stvaralo i veselilo.
Zahvalni smo što smo imali priliku biti dio ovog bogatog iskustva koje nam je pokazalo da kultura i tradicija nisu samo dio povijesti, nego i živ izvor inspiracije za budućnost. Sigurni smo da će nam uspomena na školsko zvono, male ploče i prve izrađene čizmice još dugo grijati srce i podsjećati nas da je znanje najljepši dar koji možemo ponijeti sa sobom.
