Osnovna škola Ivana Gundulića Dubrovnik

„Svatko je u nečemu dobar. Svakomu nešto dobro ide.“

Vijesti na školskim web stranicama nije uobičajeno pisati u 1. licu, ali spisateljica Marica Milčec sve je samo ne obična pa stoga ne zamjerite ovo odstupanje.

Ovoj su  spisateljici, odnedavno umirovljenoj odgojiteljici u dječjem vrtiću (kojoj je, kako je to sama rekla, u početcima umirovljeničkih dana bilo teško osjećajući se kao da je gubitkom veze s vrtićkom djecom izgubila dio identiteta), bila dovoljna dva jutarnja sata dvanaestog dana mjeseca travnja da svojom toplinom, neposrednošću, jednostavnošću i ljubavlju prema ljudima, i manjima i većima, osvoji srca pedesetak učenika te srca nekoliko odraslih koji su je ovo travanjsko jutro imali prilike upoznati. Jedno od tih većih srca i moje je srce.

Trebalo joj je svega desetak minuta da s djecom koju prvi put vidi, prethodno zamolivši nas odrasle da iziđemo iz knjižnice, uprizoriti jednu od 120 svojih priča iz zbirke „Svaka je mrvica važna!“ kao iznenađenje za nas. Priznajem da mi je ovo iznenađenje izmamilo suze na oči. Suze zbog same priče i njezinih poruka („Budi dobar“), suze zbog ponosa na naše učenike (djeca su čudo!), suze zbog nečega što je titralo u zraku i što mi je teško objasniti. Možda je to dobrota i otvorenost ove naizgled sitne žene koja je svojom otvorenošću otvorila i nas. Jer učenici su je grlili kad je zvono (ah, to školsko zvono!) označilo kraj jedva je pustivši dalje.

A dalje je bio odlazak u 1. b razred jer, recimo to modernim rječnikom, 1. je b fan Marice Milčec. Oni, naime, redovito čitaju njezine priče, a mnoge od njih znaju i odglumiti. Upravo su to i uradili, a gđa Milčec ih je pohvalila što izmijenivši malo njezinu priču pričama zapravo daju život. Posebno su je oduševili portreti na kojima su kreativni prvaši zamišljali kako bi književnica koja im dolazi u goste mogla izgledati.

I opet, znate već, školsko zvono! Ali Marica Milčec ne pozdravlja se od Vas stiskom ruke nego ih raširi i pruži Vam zagrljaj. Iako Vas je tek upoznala. Ne znam, možda se to nekima ne bi svidjelo. Nama se sviđa. Jer svaki je trenutak pravi da se približimo čovjeku. Grlim vas. Grlimo vas.

                                                                               Tete knjižničarka     

Fotogalerija | Videoisječak